Radni dan

Dan je već primicao kraju te se nipošto nije razlikovao od uobičajenih radnih dana. Zrake sunca još uvijek su se probijale kroz veliki prozor prozračnog ureda, iako je bilo gotovo devetnaest sati. Bilo je sunčano i neuobičajeno toplo za početak svibnja, tek je navikao na danju svjetlost u ovo doba dana. Neće to još dugo, pomislio je po tko zna koji put dok se brzim korakom spuštao niz stubište prema parkiralištu. Već dok je prilazio automobilu, ključem je spustio prozore. Vrućina je na očigled napuštala vozilo, val vrućeg zraka udario mu je u lice čim je rukom uhvatio kvaku na vratima. Proklete vrućine – promrmljao je u bradu vežući pojas. Ljeto jednostavno nije bilo njegovo godišnje doba, a još nije niti počelo.

Zamišljen je vozio autocestom prema gradu, ne obazirući se na promet. Iako nije znao mnogo prednosti prekovremenog rada, već godinama ga je redovno prakticirao. Osim novca, jedna od prednosti definitivno je rijedak promet pri povratku kući, često je tješio sam sebe. Promet je uistinu bio mnogo rjeđi nego u vrijeme kada je većina ljudi kretala kući s posla. Znao je govoriti kolegama da je svejedno kreneš li kući u četiri ili pola pet, zbog gužve u gradu nećeš stići prije pet. To je bila istina, no sada je već bilo sedam i znao je da na poslu ne ostaje duže da bi izbjegao prometnu gužvu.

Zašto sam opet potrošio cijeli dan na poslu? Postavljao si je to pitanje često ali nikada na njega nije uspio odgovoriti. Pokušavao je na mnoge načine, recimo jer ima izraženiju radnu etiku od svojih kolega. Takav odgovor pružio bi odgovarajuću zadovoljštinu no i potvrdio njemu neprihvatljivu činjenicu – kolege u tom slučaju nemaju radnu etiku ali imaju život nakon posla. Nije to, većina kolega vrlo je vrijedna, a i on ima prijatelje, društvo, obitelj – možda im ne posvećuje vremena koliko bi trebao no oni su tu. Vjerojatno nije shvaćao da to više govori o njima nego o njemu samom, ali to je bila činjenica. Sljedeći u nizu odgovora bio je da jednostavno prekasno stiže na posao i mora ostati dok sve ne odradi. Imao je faze u kojima je prije svih dolazio na posao, otvarao je urede svojim ključem, deaktivirao protuprovalni alarm, palio radio koji svira u hodnicima. Svejedno je odlazio nakon svih. Imao je previše posla? Posla ne može biti previše, bolje da ga je puno nego da ga nemamo uopće. Odgovor zbog novca zvučao je prejednostavno i naprosto nije bio prihvatljiv. To bi značilo da ne radi posao koji voli već radi da bi preživio, sve i da je to istina nikada to sam sebi ne bi mogao priznati.

Radio je da bi preživio, u svakom pogledu. Vikendima se odmarao od preživljavanja, nekad uz knjigu, nekad uz video-igre, ali uvijek uz pivo. Često i uz viski. Branio je svoj alkoholizam odmorom od posla, možda bi bilo bolje da je priznao sam sebi da radi jer mora.

 

Radni dan